Rikard Flieder Jorgovanić

(11. travnja 1853. – 24. listopada 1880.)

Rikard Flieder rođen je 11. travnja 1853. godine u Malom Taboru – Hum na Sutli. Otac mu je bio porijeklom iz Moravske (Dačice) te je 1851. primio službu zavičajnika općine Mali Tabor, odnosno kasnije kasatora na imanju irskog baruna Emilijana Kavanagha u Malom Taboru. Zbog službe otac se selio od jednog do drugog imanja; 1859. godine zaposlen je na imanju Klenovnik kod Varaždina, a 1861. u službi je grofa Kulmera u Šestinama kod Zagreba.

Mladi Rikard započinje školovanje najprije u Varaždinu, zatim u Zagrebu.  Godine 1873. odlazi na putovanje u Italiju, a od te godine započinje kontinuirano bavljenje književnošću. Pjesme koje je objavio u Vijencu, potpisao je prezimenom Jorgovanić. Pripovijedački prvijenac Mlinarska djeca najavljuju njegov definitivni ulazak u literaturu.

Prve godine aktivnog stvaralaštva od 1873. do 1878. obilježene su lirskom produkcijom, a posljednje dvije godine prevladava proza, od 1877. do 1880. tiska čak osam pripovijedaka i stotinjak feljtona. Sve to očito upućuje na to da je Jorgovanić u osnovi, bio po svom stvaralačkom habitusu predodređen (kao većina realista) za naraciju, za pripovijedački žanr, koji mu je najbolje odgovarao. (M. Šicel).

Godine 1874. i 1875. Jorgovanić najvećim dijelom provodi kao kućni informator u Slavoniji kod Dragutina pl. Mihalovića, 1875. nakratko je u Zagrebu na mjestu računarskog vježbenika pri financijskom ravnateljstvu, a zatim je ponovno u Slavoniji kod grofa Pejačevića, 1878.

U Zagreb se vraća definitivno 1878. Postaje stalni suradnik, a zatim i urednik podlistka u Obzoru, što je rezultiralo serijom njegovih feljtona i pripovijetkama sa psihološki motiviranim sudbinama junaka.

Teško bolestan, nagrizen tuberkulozom, a zatim i sarkomom na desnoj nozi umire u bolnici Milosrdne braće u Zagrebu, 24. listopada 1880. godne, u 27. godini života.

Tako se sudbina poigrala s čovjekom koji je nesebično volio život, bio istinski zaljubljen i ostavio nam poetski i prozni opus kao slutnju djela natprosječna stvaraoca kojemu na žalost, nije bilo suđeno da svoja najbolja djela i ostvari. (M. Šicel)