13.10.2017.
Zaboravljeni govori
Kako bi se sačuvali svoj izvorni govor i njegove posebnosti, u pripremi je i izrada rječnika kojim bi se sačuvala bogata jezična baština Hrvatskog zagorja
Mirjana Bašak
Sabina Pušec
Bednjanski se govor ubraja među najinteresantnije, najmelodičnije i najkompliciranije govore kajkavskoga narječja zbog bogatstva vokala, zanimljivih glasovnih promjena, akcenata i drugih osobina. Svoju posebnost bednjanski govor je sačuvao kroz stoljeća zahvaljujući zatvorenosti i prometnoj izoliranosti bednjanskoga kraja što je rezultiralo malim migracijama i gotovo neznatnim naseljavanjima iz susjednih govornih područja. Očuvanju te posebnosti pridonijela je i činjenica da su gotovo svi govornici bednjanskoga govora u prošlosti bili kmetovi ili seljaci, većinom nepismeni, na koje je utjecaj književnog jezika bio gotovo zanemariv, stoji u opisu melodičnog bednjanskog govora koji je upisan kao nematerijalno kulturno dobro RH, na stranicama Općine Bednja.
Najstariji hrvatski kajkavski pradijalekt
Bednjanskim govorom govore stanovnici općine Bednja u koju, osim same Bednje spadaju Pleš, Šaša, Vrbno, Trakošćan, Benkovec, Rinkovec, Prebukovje itd. Bednjanski govor nije potpuno osamljen. Njegove se glavne osobine nalaze i u susjednim krajevima: u Lepoglavi, Kamenici, a osobito u Jesenju. U znanstvenim je krugovima bednjanski govor nepravedno zanemarivan. Utoliko je važnije spomenuti profesora i dijalektologa Josipa Jedvaja, rođenog u Šaši, koji je u okviru Hrvatskog dijalektološkog zbornika (str. 279-330) objavio dosad najprecizniju i najopširniju studiju o bednjanskom govoru koja se ubraja među najbolje opise jednoga našega organskoga govora. Pučanstvo općine Bednja zahvalilo mu je na tom djelu imenovanjem područne škole u Vrbnu i jedne ulice u Bednji njegovim imenom. Upravo je iz nastojanja da se sačuva i očuva bednjanski govor, kao najstariji hrvatski kajkavski pradijalekt, proizašao zvukovni zapis većine dijelova zbornika Nošo bedljuinsko rieč. Za zvukovni zapis zbornika najzaslužnija je prof. Barica Pahić- Grobenski kojoj je Poglavarstvo općine Bednja na svečanoj sjednici uručilo Priznanje Općine Bednja za životno djelo. U pripremi je izrada bednjanskog rječnika kako bi se bednjanski govor sačuvao za buduće generacije zbog je osnovana i Udruga za očuvanje bednjanskog govora. Najveći promotori bednjanskog svakako su poznati i popularni Kavaliri koji bednjanski govor populariziraju kroz glazbu.
Posebnosti humskog govora
Područje Huma na Sutli tipičan je zagorski kraj. Brežuljci čiji se obronci naslanjaju na Brezno Goru i Drškovec Goru, sjenovite udoline kroz koje žubore potoci, šumarci na čijim su rubovima nicali zaseoci okruženi voćnjacima, tornjevi crkava i kapela kao smjerokazi, očaravajuća ljepota krajolika kojeg je odraz duboko zelenilo rijeke Sutle, stoljećima je pogranično područje gdje su se prelamali razni utjecaji, a povijesno je nasljeđe duboko ukorijenjeno u svakidašnji život marljivog i gostoljubivog puka. - Posebnost ovoga kraja je humski govor, kojim se služe Humčani u svakodnevnoj komunikaciji, ili unutar obitelji, ili međusobno. Humski je govor jedan od najsloženijih i najarhaičnijih govora kajkavskog dijalekta, a poznati jezikoslovac Mijo Lončarić svrstava ga u gornjosutlanski dijalekt koji se bitno razlikuje od okolnih govora( Kajkavsko narječje, 1996.) Humski je govor u svom glasovnom sustavu vrlo složen i specifičan, blizina susjednih slovenskih govora odrazila se i u humskom govoru pa vokalsko-akcentski odnosi u tom govoru imaju neke jezične crte atipične za hrvatske govore. Osim na fonetskoj i morfološkoj, ovaj je govor poseban i na leksikološkoj razini od ostalih govora kajkavskog podneblja- Narcisa Brezinščak, voditeljica projekta za izradu rječnika humskog govora, ravnateljica Narodne knjižnice Hum na Sutli.
Zaštita izvornog govora
Anita Celinić je u svom tekstu Hum na Sutli, - mjesto na granici, govor na granici (Općina Hum na Sutli, 2008.) istaknula: „Govor je to u kojem je fonološka relevantnost samo mjesto naglaska. Njegovu složenost najvećim dijelom uvjetuju dijakronijski vokalsko- akcentski odnosi. Po mnogima od njih humski govor odudara od većine kajkavskih i hrvatskih govora“. Godine 2007. Rješenjem Ministarstva kulture RH govoru Huma na Sutli utvrđeno je svojstvo kulturnog dobra te je upisan u registar kulturnih dobara RH na Listu zaštićenih kulturnih dobara. U cilju provođenja mjera zaštite izvornog govora ovoga kraja pokrenuto je niz aktivnosti u cilju njegova očuvanja. Općina Hum na Sutli imenovala je tako Odbor za zaštitu humskog govora u sastavu: Narcisa Brezinščak, (predsjednik), Mira Korbar, Mijo Lončarić, Tomislav Maras, i Estera Šimić koji je pristupio izradi rječnika - Humski je govor dio izuzetno bogate jezične baštine Hrvatskog zagorja koju je potrebno sačuvati od zaborava. Izradom rječnika humskog govora objedinit će se na jednom mjestu posebnosti humskog govora koje će se moći predstaviti široj javnosti, a budućim naraštajima ostaviti u nasljeđe bogata jezična baština kao dio kulturno povijesne baštine zagorskog kraja – istaknula je Brezinščak.
Inicijativa Jesejanaca
Poseban i zanimljiv govor, koji se razlikuje od humskog i bednjanskog, ali i 'klasičnog' kajkavskog, je i govor jesejanskog kraja. Još 2009. godine u Jesenju se rodila ideja da se i jesejanski govor zaštiti kao nematerijalno kulturno dobro. Ideja je bila da se prvo napravi rječnik s kojih 3000 riječi koje se svakodnevno koriste, a zatim da se krene u bilježenje starih običaja, a u konačnici, možda se uspije i u namjeri da Ministarstvo kulture zaštiti govor. U projektu je bila angažirana prof. Danijela Draganić, od koje smo pokušali saznati do kuda se stiglo u projektu, s obzirom da je u Općini Jesenje rečeno da nije zaživio niti je dovršen. -To zapravo i nije bio službeni projekt, već više ideja, hvalevrijedna inicijativa, Jesejanca Josipa Bosaka, ništa službeno, već više na bazi dobre volje. Ideja se rodila pošto je u ono vrijeme bio trend i aktualno zaštićivanje bednjanskog govora. Kako sam ja prof. hrvatskog jezika, smatralo se da sam kompetentna da u tome sudjelujem, a imala sam i suradnicu, Marinu Maligec, koja mi je pomagala – ispričala je prof. Draganić. – Sakupile smo i obradile oko 200 jezičnih jedinica, no s vremenom, to je uslijed naših obaveza na radnom mjestu i privatnih, lagano padalo u drugi plan. To je strahovito puno posla i traži puni angažman i puno vremena, a ja ga nisam imala – kaže prof. Draganić. Tako je projekt sada u fazi mirovanja, a da bi se ostvario, trebao bi uobličiti projekt s jasno zacrtanim ciljevima, financijskom konstrukcijom te angažirati osobu koja bi se samo tome posvetila, jer je to prevelik i presložen projekt da bi se temeljio samo na entuzijazmu. Inače, Jesenje se nalazi na sjevernom dijelu Krapinsko – zagorske županije. Sastoji se od nekoliko zaselaka: Gornje Jesenje, Donje Jesenje, Lužani, Brdo i Cerje. - U jezičnom smislu vrlo je interesantno jer se u svakom zaselku, što zbog izoliranosti, što zbog stranih jezičnih utjecaja te dodira sa susjednim mjestima, razvio drugačiji tip govora. Da bismo mogli izvoditi relevantne zaključke o fonološkim, morfološkim i sintaktičkim posebnostima jesejanskog govora, potrebno je izvršiti podrobnija istraživanja koja bi obuhvatila sav leksik.
Bednjanski se govor ubraja među najinteresantnije, najmelodičnije i najkompliciranije govore kajkavskoga narječja zbog bogatstva vokala, zanimljivih glasovnih promjena, akcenata i drugih osobina. Najveći promotori bednjanskog svakako su poznati i popularni Kavaliri koji bednjanski govor populariziraju kroz glazbu.
Humski je govor dio izuzetno bogate jezične baštine Hrvatskog zagorja koju je potrebno sačuvati od zaborava. Izradom rječnika humskog govora objedinit će se na jednom mjestu posebnosti humskog govora koje će se moći predstaviti široj javnosti, a budućim naraštajima ostaviti u nasljeđe bogata jezična baština kao dio kulturno povijesne baštine zagorskog kraja – istaknula je Brezinščak
Još 2009. godine u Jesenju se rodila ideja da se i jesejanski govor zaštiti kao nematerijalno kulturno dobro. Ideja je bila da se prvo napravi rječnik s kojih 3000 riječi koje se svakodnevno koriste, a zatim da se krene u bilježenje starih običaja, a u konačnici, možda se uspije i u namjeri da Ministarstvo kulture zaštiti govor.
Izvor: Zagorski list