27.09.2024.
VIKTOR KOVAČIĆ
28. srpnja 1874. – Zagreb, 21. listopada 1924.,
Arhitekt, otac moderne hrvatske arhitekture, rođen je u selu Ločen - dol
kraj Rogaške Slatine 28. srpnja 1874. Po majci Mariji rođ. Žolger Slovenac, po
ocu Antunu Kovačiću Hrvat koji je bio iz Prišlina, gdje je Viktor proveo dio
svog ranog djetinjstva.
Obrtnu školu i zidarski zanat izučio je u Grazu
1891. Iste godine vratio se u Zagreb i radio u tadašnjim najpoznatijim
atelijerima, a 1899. završio je Akademiju u Beču. Nakon završene akademije vraća se u Zagreb gdje je otvorio vlastiti atelijer. Svestranim
djelovanjem kao arhitekt, pisac i pedagog utjecao je na razvoj moderne
arhitekture u Hrvatskoj. Svojim programskim tekstom Moderna arhitektura, objavljenim
u časopisu Život, borio se protiv historicizma i tražio da moderna arhitektura
odgovara suvremenim potrebama i udobnosti. Sa skupinom istomišljenika osnovao
je 1906. Klub hrvatskih arhitekata.
Od 1922. bio je redoviti profesor Visoke tehničke škole u Zagrebu. Na njegovim prvim
projektima u Zagrebu zamjetljiv je utjecaj secesije (vila Auer u Rokovoj ulici).
Zajedno s Hugom Ehrlichom vodio je atelijer Kovačić i Ehrlich (1910.-1915.).
Najviši domet vlastita načela o sintezi tradicije i suvremenosti ostvario je u
otmjenoj trokatnici Frank (1914) na uglu Mažuranićeva trga u Zagrebu. Godine
1912. počeo je gradnju svoje najveće građevine do tada, crkve sv. Blaža s
dominantnom armiranobetonskom kupolom, prvom takvom konstrukcijom u nas. Godine
1923. započeo je izgradnju palače Burze, u kojoj je danas sjedište Narodne
banke Hrvatske. Umro je u Zagrebu 21. listopada 1924. godine. Na Međunarodnoj
izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu bio je posmrtno nagrađen Velikom
nagradom (1925). Društvo hrvatskih arhitekata ustanovilo je 1959. Nagradu
„Viktor Kovačić“ i to kao nagradu za životno djelo i kao godišnju nagradu za najuspješnije
ostvarenje u svim domenama arhitektonskoga stvaralaštva. ( izvor Enciklopedija Hrvatskog zagorja)